Njegov se dar sada brzo razvijaoi najčešće se koristio za liječenje.

Jednog jutra došao mu je jedan gospodin s portretom svoje supruge i pitao ga može li reći nešto o njezinu zdravlju.

Dok je uzimao portret od ovog gospodina, Andre je čuo Alkara kako govori da treba biti miran i pustiti da sve polako djeluje na njega

Ovo je bilo potrebno da bi se uspostavila besprijekorna dijagnoza.

Alcar mu je rekao da je to moguće kroz osjetilo medija i da se to može dogoditi samo kroz miješanje njihovih aura, što on još nije mogao razumjeti, ali će mu biti objašnjeno kasnije.

Nakon nekoliko minuta, on osjeti jaku bol u donjem dijelu leđa, a nedugo zatim, dobio je Alkara sljedeću poruku:

“Ova gospođa veoma pati od oboljelih bubrega.

Vidim joj kamen u bubregu, a ti si osjetio bol koju on prouzrokuje.

Onda mu je pokazano mjesto na kojem se kamen nalazio, što je njega zadivilo.

On je odjednom mogao gledati unutar čovjeka i mogao je ustanoviti koji dio tijela je bio bolestan.

Ovo mu je jasno pokazano.

Alkar je nastavio:

“Pokazat ću ti uzrok bolesti, jezgro oko kojega se sve vrti; dakle: bez nagađanja i traženja, ništa osim uzroka.

Sada mu kaži bez uvijanja šta muči njegovu suprugu.”

Andre je odmah poslušao, ali njegov posjetilac nije djelovao uvjereno.

“Da”, reče on, “moja supruga je bila kod raznih liječnika, ali niko nije govorio o kamenu u bubregu.”

“Čini li Vam se to tako čudno?” upita Andre.

“Možda ga oni nisu vidjeli.”

On se ipak nije osjećao tako samouvjerenim te upita Alkara da li je on to stvarno dobro vidio i čuo, koje mu bi potvrđeno.

“Imaj vjere, Andre, ono što ja vidim je dobro; u to ne sumnjaj, to moraš prevazići, inače nećemo ostvariti napredak u tvom razvoju.

Ti to uostalom i sam osjećaš i ono što si vidio je u redu; prenesi mu ovo.”

Po drugi put Andre uvjeri čovjeka da se ovdje radi o kamenu u bubregu.

I posjetilac mu reče: “Dobro, gospodine, onda trebate liječiti moju suprugu.”

Potom mu je Andre rekao još neke stvari o njegovoj djeci, a ovaj se začudio da je Andre znao da on ima djecu.

“Ovo su malo dokazi, gospodine, ali se ja nadam da su oni dovoljni da Vas uvjere.”

Sljedećeg jutra on je otišao na datu mu adresu da bi dao tretman bolesnici, i kad je tamo stigao, ona je imala strašne boli.”

On odmah položi ruke na donji dio njenih leđa, jer mu je Alkar rekao da dobro tretira oblast bubrega.

Ona je odmah osjetila da joj je ova divna toplina koja je zračila iz njegovih ruku činila dobro.

Alkar mu je također rekao da se tijekom tretiranja moli; a on će onda dobro ispitati bolesnicu.

Alkar nije bio liječnik na zemlji, ali je u zagrobnom životu završio ovaj studij i sad se mogao predati tome.

Tretman je bio završen, a trajao je oko deset minuta.

Alkar mu reče da će sada kamen ubrzo izaći iz bubrega.

“Reci joj ovo, Andre, i umiri je.”

Sljedećeg jutra u isto vrijeme opet je deset minuta pomagao gospođi i dogovorio se s njom da će doći k njemu kući kada se situacija popravi, ali ako to ne bude slučaj, on će ponovo doći u ponedjeljak.

Dok je sljedećeg jutra sjedio u svojoj sobi, on iznenada vidje ovu gospođu ispred sebe i ču Alkara kako govori:

“Idi tamo, Andre, ova dva tretmana su urodila plodom.”

On ode što je brže mogao njenoj kući a ona reče začuđeno:

“Vi ovdje, gospodine?

Pa, mi smo se dogovorili da ću ja doći k Vama, a ako ne, onda ćete Vi doći ponovo.”

“Da, gospođi, ali dajte mi da vidim kamen iz bubrega.”

“Kako znate da je izašao?”

“Kako to znam?

Zahvaljujući mom vođi, gospođo.

Ja vjerujem da je Vaš suprug sada dobio dovoljno dokaza da je moj vođa dobro vidio.

Reći ću Vam kako sve znam.

Sjedio sam u svojoj sobi.

Iznenada sam vidio Vas ispred sebe i dobio poruku da je kamen izašao.”

“Za mene je ovo uvjerljiv dokaz, gospodine.

Noćas sam imala strašne boli, a sada sam presretna da sam se oslobodila te strasne stvari.”

Ali kako ste sve to mogli vidjeti?”

Andre isprva nije znao šta na to da odgovori, ali onda je čuo Alkara kako govori: “Ja ću ti pomoći, Andre, prepusti se.”

I on vidje kao bljesak to stanje ispred sebe.

Onda je počeo govoriti.

“Kako je ovo bilo moguće, gospođo?

Vidite.

Ja sam pod kontrolom jednog duhovnog liječnika.

U trenutku kada sam Vas vidio, shvatio sam da se nešto događa.

Ja Vama ne bih došao prije ponedjeljka da mi moj vođa nije rekao da trebam otići k Vama i da je tretman već urodio plodom.

Smjesta sam krenuo a usput sam čuo sve o tome što se s Vama dogodilo.

Tako sam mogao pitati:

“Dajte mi da vidim kamen.”

Vi ste bili iznenađeni.

Naravno sve ovisi - a to je glavna stvar - o načinu na koji je medij podešen.

Ovim mislim kontakt između duha i medija.

Ovo mora biti dobro, jer mi trebamo izvesti ono što nam se naloži.

Duh vidi kroz sve, gospođo.

Naravno, moj vođa је unaprijed znao šta će se s Vama dogoditi.

Tako se pomaže ljudima, tako dobivaju dokaz i uvidjeti će da se njihovoj bolesti ovdje ne ruga.”

“O, sjajno, gospodine, reći ću o ovome svim svojim poznanicima.

Kako je moguće da se sve ovo moglo dogoditi bez operacije?”

Morat ćemo Vas još koji put tretirati, jer morate ojačati, ali onda ćete biti potpuno zdravi.

Vaše najteže vrijeme je sada prošlo; a to se odnosi na izbacivanje kamena iz bubrega, koji je svu tu bol prouzrokovao.”

Kada se vratio kući, Alkar mu je rekao što se dogodilo tog jutra.

“U onom trenutku kada si htio ovoj gospođi reći kako je bilo moguće da si sve ovo mogao vidjeti, ja sam ti pomogao da joj to objasniš.”

Andre upita Alkara kako je znao da će se to dogoditi tog jutra.

Vidi, sine moj, objasnit ću ti to.

Njene vibracije, što će reći, njene misli su doprle do mene.

To se dogodilo u sred noći; ona je imala strašne boli i ja sam joj sa ove strane mogao pomoći svojom snagom.

Tako sam joj uspio dati mirnu noć.

Također sam vidio da je kamen izašao iz bubrega i da je polako krenuo napuštati tijelo.

Napravio sam proračun i kknstatirao da je ostalo još nekoliko sati prije no što potpuno izađe.

Posjetio sam je nekoliko puta dok je spavala i jutros rano, kada je htjela ustati, opet je dobila jake boli, koji su bili uzrokovani labavljenjem kamenca.

Sve ostalo si već sam vidio i to dakle znaš.

Kada je ona tako rado htjela štošta znati, ja sam zaustavio tvoje misli a pustio sam moje da izlaze.

Ona od toga ništa nije primijetila.

Tako vidiš, Andre, da kroz našu povezanost ljubavlju možemo stvoriti jedan čvrst kontakt.

Tako bih ti čak mogao privremeno dati znanje iz neke znanosti.

Ovo se odvija u stanju polutransa dok ti je duh još u tijelu.

Dok djelujem na tvoje misli, ti nećeš moći reći ništa osim onoga što ja želim da kažeš, koje se može učiniti samo kroz dobru vezu.

Na taj način ćemo moći pomoći svim ljudima koji ti dođu.

Slušaj me dobro, prepusti se uvijek kao što si to učinio jutros i imaj vjeru u sve što ti pustim vidjeti i čuti.

Slijedi trenutačno moje naloge, koliko god ti se činili čudnim; onda ćeš ojačati i ubrzo se sasvim razviti.

Kasnije je André morao čuti da je sve to samo vražje djelo.

To mu je nanijelo mnogo patnje, ne samo radi nezahvalnosti naroda, nego najviše zbog Alkara, koji joj je u tišini pomogao, a da ona to nije znala.

A na to se ne misli.

Prvo je rečeno kako je sve bilo lijepo, a poslije se to nazivalo vražjim poslom.

Ljudima koji tako osuđuju se ne može pomoći.

Za Andréa su to bili neoborivi dokazi kontinuiranog postojanja prijatelja koji su preminuli, koji žele učiniti sve kako bi materijalnom ljudskom biću dali uvjerenje da ga žele podržati i mogu mu pomoći s Druge Strane.

Sada je Alkar proglašen đavlom dok je on bio taj koji je pacijenticu oslobodio bolesti.

Tako je čovjek nezahvalan i tako brzo završi sa svojim sudom.

“Oni koji nemaju grijeha prvi bacaju kamen.”

Ove su riječi ovdje bile primjenjive.

Andre je osjećao da je trebao ojačati da bi sve ovo mogao izdržati.

Srećom, Alkar mu je opet pomogao u njegovoj patnji.

“Ja sam znao da smo ovo morali čuti”, tješio ga je Alkar, “ali slijedi moj savjet”.

Nemoj ništa očekivati; ljudi ne znaju koliko su glupi i nezahvalni.

Izdigni se iznad svega i vjerno radi svoj posao; onda možeš biti siguran da, kada i tebi dođe vrijeme da napustis zemlju, i ti ćeš se odmoriti i biti sretan, jer ćeš znati da si usprkos svemu obavio Božji zadatak.

Bog će te za to nagraditi, nikad to ne zaboravi.

On naime nikada ne zaboravlja ništa što se čini iz ljubavi.

Tako je Andre mogao opet sve podnijeti, a uskoro je od Alkara dobio poruku da će ići sa njim na Drugu Stranu.

“Pobrini se, sine moj, da večeras budeš u devet sati u svojoj sobi.

Tada ćeš ići sa mnom u sfere.

Kaži svojim roditeljima da te niko, ali doslovno niko, ne smije ometati.

Reci im šta idemo raditi i pozeli im laku noć prije nego što odeš u svoju sobu.”

Onda oni neće morati dolaziti tebi i moći će otići na spavanje.

Također se pobrini da budeš miran i dragovoljno se predaj.

Idi mirno spavati; sve drugo ću ja odraditi.”

Nakon što je prenio ovu poruku svojim roditeljima, on se to veče pripremi da ide sa Alkarom.

O, bio je tako ushićen; ići će saAlkarom u nepoznate oblasti.

Već prije mu je Alkar rekao da je njegov duh već više puta nesvjesno izlazio; nesvjesno jer on po povratku u svoje materijalno tijelo svu ovu novu mudrost ne bi mogao preraditi.

Jednom je frebalo doći vrijeme da se svjesno vrati i zadrži sjećanje na sve ono što mu je njegov vođa pokazao.

I sada je došlo to vrijeme.

Sa puno poleta je iščekivao i čeznjom se radovao ovom trenutku.

To su bili sati puni napetosti.

Ništa nije čuo; ni Alkara nije vidio, a bilo je već devet i petnaest.

Muziku također nije čuo, niti kucanje.

Ništa od svega toga.

Kako je sve to trebalo ići, to nije znao, ali on će se pridržavati onoga što mu je rečeno te će otići u krevet.

Alkar je htio da on ide na spavanje, ali on pomisli: “Kako ću sada, u toj napetosti zaspati?”

Onda mu se prizjevalo, znak da se na njega djelovalo.

Već se počeo osjećati pospanim. I umornim.

Tonuo je sve dublje dok nije zaspao čvrstim snom.

Prve riječi koje je tada čuo su bile: “Dođi, dječače, vidi ko sam ja.”

On pogleda oko sebe i ne vidje ništa do jasne plave svjetlosti, nekoliko koraka dalje od sebe.”

On potom ugleda jaku, bijelu svjetlost

Sve mu je bilo tako čudno, tako moćno.

Bijela svjetlost je prilazila sve bliže.

I on tu odjednom ugleda Alkara i viknu: “Alkar, Vi ste ta svjetlost?”

S vriskom je poletio alkaru oko vrata.

“Alkar, Alkar, sada Vas prepoznajem.

O, Bože!”

Andre pade na koljena od radosti i sreće i zahvali Bogu što je sada na ovaj način mogao vidjeti svog duha zaštitnika.

“Polako, Andre, smiri se dječače.”

Alkar je stavio obje ruke na njegovu glavu da bi ga magnetizirao i nakon nekoliko trenutaka on se umirilo.

Dobro sam učinio, dječače moj, što se nisam odmah pokazao; tvoja bi radost bila prevelika za tvoju materijalnu ljusku i to bi bilo štetno.”

Andre sada dobi osjećaj kao da mu je sva krv pojurila u glavu.

Prvo mu je bilo hladno, pa toplo, onda mu se zavrtilo u glavi te je morao potražiti nešto da se nasloni da ne bi pao.

Sve to međutim nije trajalo dugo.

Onda je otvorio oči i vidio da ga Alkar još uvijek drži u zagrljaju stegnutog na svojim grudima.

“Vidi, sine moj, tako je bolje.”

Sada možeš podnijeti sve.

Sada smo se sjednili kroz tvoju veliku želju i snažnu volju da obavljaš posao za nas.

Previše ushićenja ne bi bilo dobro za tebe, kao što sam ti maloprije rekao; to bi zadalo šok materijalnom tijelu koje si sada napustio, i ti bi se brzinom bljeska morao vratiti u svoje tijelo i osjetio bi neki poremećaj.

Ali ja sam to spriječio.

Sada ćeš biti u stanju podnijeti svaki osjećaj, jer sam te ja označio i okružio svojom duhovnom snagom, koja je moj fluid.

Onako označen ti možeš ući u zagrobni svijet.

Bez ovoga, tvoje duhovno tijelo ne bi bilo otporno na sve.

Kada budeš htio nešto znati, pitaj me; ja ću se potruditi da ti to objasnim što je moguće jasnije.

Prvo ću ti sad reći sve što se ovdje događa.

Slušaj, Andre.

Da bi ovaj izlazak bio moguć, ja sam tvoje fizičko tijelo uspavao.

Ti jesi bio napet, ali je nama veoma lako izvršiti utjecaj na nekoga sa ove strane.”

Alkar se nasmijao; Andre nije rekao ništa i stajališta je pošteđen.

“Ne brini, sine moj, sve ćeš saznati.

Nisam više htio razgovarati s tobom jer se ovo trebalo dogoditi: inače bih ti se obratio prije izlaska.

Pročitao sam ti misli.

Za one na zemlji, ti sada spavaš, ali u stvarnosti to što leži na krevetu je samo školjka.

Sada je meni tvoj duh potreban da me slijedi, da ide sa mnom gdje god te povedem.

Ovo su čuda tvoga medijskoga dara.

Hoću da ti pokažem kako tijekom našeg odsustvo ipak ostaješ povezan sa svojim tijelom.

Pogledaj ovaj tanki svjetlosni zrak, koji izlazi iz tvoje lijeve strane, koji ti povezuje duh sa tvojim fizičkim tijelom.

Ovo je nit života, koja se skoro i ne vidi, ali se ipak razlikuje od svjetlosti, koju tvoje tijelo zrači.

Kada bi se ova nit prekinula, ti se više ne bi mogao vratiti u svoje tijelo.

Ali ako mi sada idemo i jako daleko, ti ćeš ipak ostati povezan, makar se to više i ne vidi.

Ipak je to životna nit materijalnog čovjeka.

Mi je također nazivamo životom, jer je jedno sa matrijom.

Hoću da sve ovo dobro zapamtiš jer je to potrebno.

Andre je sada stao na podnožje svog kreveta i vidio je sebe kako tamo leži; izgledalo je kao da je bio mrtav.

Izgledao je jako blijed, ali se njegov grudni koš pomjerao gore dolje.

Sa zemaljske strane bilo bi vrlo teško usranoviti da ovdje leži samo materijalno tijelo, dok je duh u bestjelesnom stanju.

Ovo tijelo se ne smije ometati, kao što sam ti već rekao; zato sam ti rekao da upozoriš roditelje, jer i pri najmanjoj smetnji ova bi se nit mogla prekinuti i ti bi na zemlji bio mrtav.”

“Kako je sve ovo zanimljivo, Alkar.”

“Ovo je svakako zanimljivo.

Čovjek je i dragulj stvaranja.

Bog ga je stvorio prema svom liku.

Kada mi kasnije odemo, moji pomagači će ostati pored tvoga tijela da dežuraju.

Izlaženje je opasno, ali kada se poduzmu mjere predostrožnosti, ne može i neće se ništa desiti.

I najmanja smetnja bi mogla izazvati zastoj srca i u svakom slučaju poremećaj na živčanom sustavu, jer srce ne bi moglo podnijeti šok izazvan prekidanjem fluidne niti.

Mi, dakle, moramo poduzeti svoje mjere predostrožnosti.

Vidi, tu su pomagači koji ce dežurati pored tvoga tijela.”

Tu Andre vidje kako se pojavljuje šest mladića, koji su u velikoj, plavoj svjetlosti stajali iza njega.

Oni ga srdačno pozdraviše i on vidje da su oni bili sretni i lijepih lica.

“Oni u stvarnosti nisu tako mladi kako izgledaju, jer su već nekoliko stotina godina u sferama.

Duh ovdje uzima lice svog unutrašnjeg bića, i čovjek koji napušta zemlju sa osamdeset godina, a tamo je loše zivio, će na ovoj strani groba izgledati još starije.

Vanjski izgled je ovdje ogledalo duše i ona će izgledati onako kakava je njena unutarnja snaga.

Tako će čovjek onoga koji se na zemlji potpuno zaboravio vidjeti još starijeg nego što je tamo bio.

Tamo čovjek nije mogao vidjeti da se iz upalih obraza krije duša koja je duboko potonula, dakle bila na vrlo niskom nivou.

Ali kada dođe ovdje, duša je potpuno naga i njeno duhovno tijelo poprima oblik onoga što je u stvarnosti bila.

Ona zato postane neprepoznatljiva i strašno stara.

Taj čovjek od svog zemaljskoga života nije napravio mnogo toga i duhovno je potpuno zalutao.

Ti vidiš lica mojih prijatelja, Andre; oni su mladi iako su dosegli dob od dvjesto godina.

To se ovdje ne vidi, budući su oni pomlađeni svojom duhovnom snagom.

Pogledaj koja svjetlost i koje zračenje; ovo je odijek njihove mudrosti i njihove ljubavi prema Bogu.

Međutim, mnogima će trebati tisuće godina da mogli posjedovati ovu mudrost i ovu svjetlost.

Andre pogleda od jednog do drugog i pade mu u oko da je Alkar imao lice najčistije od svih njih.

O tome je mogao vidjeti da je njegov vođa bio uzvišeniji.

“Eto, Andre, ti ćeš sada prije mnogih sestara i braće vidjeti Drugu Stranu.

Ali nemoj misliti da si ti jedini posjetilac ovdje, jer kada budemo u sferama, primijetit ćeš da ima više onih koji dolaze sa zemlje.

Na svima njima ćeš moći vidjeti da su stanovnici zemlje.

To se vidi po dvostrukom zračenju, kao što se sada oko tebe nalazi tvoja dvostruka svjetlost.

Ova moć je prozirna; zato se tvoje duhovno tijelo sada idi kroz moje zračenje.

I po tome ćeš prepoznati one koji, isto kao i ti, pod pratnjom svojih zaštitnika posjećuju sfere.

Pojašnjavam ti ovo jer niko sa zemlje ne može doći na Ovu Stranu bez duhovnog ozračja.

Od te dvostruke svjetlosti je jedna duša svjetlija od druge.

Najmanje jasna je svjetlost duhovnog tijela materijalnog čovjeka.

Tako ćeš kasnije vidjeti mnoge koji, kao i ti, dolaze pod pratnjom u sfere.

Moji pomagači najviše moraju čuvati od opasnosti sa Naše Srrane; to su inteligencije koje ljude koji izlaze iz svoga tijela žele opljačkati; što će reći, hoce prekinuti fluidnu nit života.

Ali moji će se prijatelji pobrinuti za sve i obavijestiti nas što je prije moguće.

Kako se to događa i kako će nas obavijestiti, to će zasada biti zagonetke za tebe, ali i to ću ti sve pokazati.

Sada ćemo krenuti, Andre, usput ću ti sve reći.

Pođimo.”

S rukom u ruci, oni napustiše zemlju.

“Ne vode se samo mediji u sfere, Andre, nego ima i duhova koji vrše kontrolu, koji svoje jnstrumente povodu za naučno istraživanje.

Većina njih onda nesvjesno izlazi, što će uvijek tako i ostati.

Ti si, međutim, izašao svjesno.

Ipak od ovog putovanja, ti ćeš se moći sjetiti samo jednog dijela, ali postupno će i sve ostalo doprijeti do tebe.

Instrumentima koji služe nauci se daje samo ono što im njihov vođ želi dati a kada se vraćaju na zemlju, njima se prvo navuče koprena u sferama da biše sve zadržali u što čistijem obliku u svojoj podsvijesti.

Osjećaš li kako se na svemu lijepo radi?

Mislim, koliko toga se daje zemlji?

Ovo je tebi sada još neshvatljivo, ali polako će ti i ovo postati jasno.

Andre klimnu glavom; njemu je sve bilo čudesno i on ništa nije mogao reći.

“Ovim želim reći, dječače moj, da se sve što ima veze sa kozmosom daje sa Naše Strane.

Jer nitko, makar da je najveći od velikih među vašim učenjacima, ne bi mogao otkriti ništa važno, osim ako mu putevi koji tamo vode nisu bili pokazani nadahnućem iz viših kraljevstava.

To naravno važi samo za ono što je korisno i dobro za čovjeka.

Ali naravno ljudima pomaže i zlo, oni koji žive u nižim sferama.

Međutim, djeluje se na čovjeka koji je tome podložan i otvoren zlim utjecajima koji ga potiču da čini zlo i nepravdu.

Tako se na ljude djeluje, na jedne za zlo, na druge za dobro.

Ali na ljudima je da biraju sebi put kojim će krenuti.

Mnogi ne razmišljaju o tome, jer ih sebičnost i taština tjeraju da to zaborave, a osobni interes je razlog iz kojeg previde put koji vodi naviše.

Srećom ima mnogo duhovno visoko razvijenih “učenjaka” na zemlji, ali ima još više onih koji samo žude za čašću i slavom, koje su ipak samo privremene, i zato se bore koliko god mogu, ne shvaćajući da za tu slavu nije zaslužno njihovo vlastito znanje, već vođenje sa Druge Srrane.

Da bih ti ovo pojasnio, reći ću ti nešto iz čega će ti biti jasno koliko su strašna stanja na zemlji.

Prije mnogo vremena sam često posjećivati ovu planetu iz moje sfere, jer me je zanimalo sve što je čovjek činio u svom neznanju; i često sam morao gledati kako je sve pogrešno shvatao i onemogućavao svojim vođama da mu pomognu.

Smatrao sam se nevidljivim učenikom koji promatra i zanima se za ono što sam na taj način iskusio.

To je potrajalo duže vrijeme.

Tada sam znao što moram učiniti i napravio sam sebi plan, jer sam želio osloboditi čovječanstvo njegovih pogrešnih ideja, dati mu čisto znanje umjesto toga te ga usmjeriti u boljem smijeru.

Strašna stanja sam vidio i gledao kako se odigravaju tužna kazališta; sve zahvaljujući neznanju, nesposobnosti, nevjerici i nepoznavanju zakona višeg života, koji je nastavak zemaljskog postojanja.

Mene i mnoge druge jako privlači da čovječanstvo spasimo od zla i da ga odavde uvjerimo u tužnu istinu da su zemlja i njeni stanovnici bolesni, koje mi znamo, jer vidimo kroz sve.

Želimo ukazati na svu bijedu i nadati se da će ljudi konačno uvidjeti da rade krivo i promiču zlo, kroz što se sve protivi Božjim zakonima.

Mi smo dugo pokušavali u tišini pružiti pomoć, donijeti sreću u stvoriti bolje uslove.

Mnogi od nas rade na zemlji kroz kontakt sa medijem, ali malo tko može sačuvati svoje instrumente od kandži zla, budući da je većina medija obuzeta ljubomorom, kojom slamaju svoju snagu i odbijaju svoje vođe, čiji trud se tako nagrađuje, dok se ništa ne postiže

Naš posao je težak jer se stalno moramo boriti protiv uvjerenja da se zemaljski život može najlakše iznijeti kada ga čovjek uzme onakvog kakav jeste.

Ovo uvjerenje međutim niti pomaže našem velikom poslu niti nama.

Tako sam vidio da sa tihim utjecajem ne mogu stici dalje i zamolio sam Boga za pomoć i snagu da mogu raditi svoj posao kroz nekog medija.

Tada sam dobio podršku iz viših oblasti, budući da i mi sa ove strane također dobijamo pomoć kroz molitve, koje Bog usliši, i bilo mi je dozvoljeno vidjeti tebe.

U svemu ima vođenje, Andre.

Ti međutim još nisi bio zreo za naš zadatak i ja sam dakle morao biti strpljiv.

Ipak sam s vremena na vrijeme dolazio k tebi dok su te vodili i štitili moji pomagači, koje si maločas vidio; ja sam tada imao drugi posao da obavim.

O svemu ovome bih mogao još dugo pričati, ali ne smijem odlutati od onoga što sam ti htio reći.

Konačno sam mogao početi.

Ti znaš što se sve dogodilo i da smo sada u zagrobnom životu.

Hitno te molim, Andre, budi jak.

Mnogo toga ću ti nadoknaditi.

Sada sigurno razumiješ što su moj cilj i planovi.

Kroz tebe želim sve ovo objaviti svijetu.

U našim prvim lekcijama sam ti dovoljno jasno rekao da sve ovo služi za naš veliki posao: uvjeriti ljude u život nakon smrti.

Reći ćemo im o našim putovanjima i o svemu što ti dobijaš od nas.

Ova duhovna svrha, koja će se rasprostraniti po cijeloj zemlji, će je unaprijediti.

Za vrijeme jednog od mojih putovanja sam vidio kako se nešto tužno odigrava.

Čovjek živi u materiji, oko materije i sa materijom, usljed čega se ono lijepo kroz koje se ljudska duša treba razvijati, zaboravlja.

I začudit će te da vidiš koliko se nju ometa u razvoju, jer čovjek ne želi prihvatiti stvarnost postojanja života nakon smrti.

U jednom laboratoriju sam jednom vidio dva brata koji su tražili nove pronalaske.

Oni su studirali kemiju, i nauci su već dali značajan doprinos, što ih je učinilo poznatim i u inozemstvu.

Ali slavoljubivi, kakvi su bili, oni time nisu bili zadovoljni, nego su žudjeli za novom slavom.

Da su ova dva čovjeka bila uvjerena u nastavak života izvan zemlje, oni biše svoj studij sasvim drugačije shvatili.

On je bio pod utjecajem zla.

Jedne noći, eksplozija je raznijela laboratorij, a njegovi ostaci su izvučeni ispod ruševina.

Tada je na zemlji objavljeno da je profesor A. tijekom svojih znanstvenih istraživanja, poginuo u kobnoj nesreći.

Njegov brat je mislio da su kemijski pokusi uspjeli po želji.

I za njega je sagrađen novi laboratorij, u kojem je mogao nastaviti svoje istraživanje.

Za čim je on tragao, nitko na zemlji ne pita, sve dok se izmišlja, a to je, po nama, jedna od najvećih gluposti, jer čovjeka vodi ravno u ruke zla, jer on sam otvara kanale za ono kroz koje sve ide protiv Božjih zakona.

Što se sada dogodilo na našoj zemlji?

Kada je unesrećeni nakon eksplozije otkrio da je, iako mrtav na zemlji, nastavio živjeti kao duh, morao je priznati da je bio pod utjecajem zlih duhova.

Sada je vidio da je prerano preminuo radi pogrešnih djela i koncepcija, te je odlučio upotrijebiti sve svoje snage da spasi svog brata na zemlji, koji nije bio svjestan utjecaja zla koje djeluje na njega, da ga zaštiti i čuva od zla, pozivajući više ovlasti da mu pomognu, budući da bi inače njegov brat bio izgubljen.

Takva stanja sam na zemlji doživio.

Kada se čovjek zaboravi, on onda postaje lopta za igranje zlu.

Iz ovoga vidiš, Andre, koliko je važno otvoriti mu oči.

Mnogi su na taj način izgubljeni.

I šta su ovi ljudi postigli?

Zapravo ne mnogo.

Njihov život je kroz to izgubljen, jer su ono duhovno zaboravili, koje im trebalo biti hrana za dušu.

Tako ima mnogih koji su na taj način izgubljeni.

Već smo daleko odmaknite, Andre, bez da si to zamijetio, a sada smo došli na mjesto koje nas povezuje sa zemljkm i sa sferama.

Mi smo ovu razdaljinu prešli za veoma kratko vrijeme jer smo se kretali lebdenjem.

Prije nego što nastavimo, pogledati ćemo prvo zemlju kao duhovi.

Vidi, ta tamna, siva pločica je Zemlja.

Tamo leži tvoje tijelo, tamo ti živiš i tamo stanuješ.

Ali sad se možeš uvjeriti da i izvan svog fizičkog tijela možeš živjeti.

Ovo je jedan od najvećih dokaza koje ćeš ikada dobiti, jer ti to kroz ovaj izlazak postaje jasno.

Vidiš da Zemlja skoro nema svjetlosti; ono malo svjetla koje vidiš nije svjetlost sunca, koje ti vidiš svojim fizičkim očima dok ti je duh u tijelu.

Ova svjetlost u stvari znači ono malo duhovne snage koju Zemlja zrači.

Oblaci koje vidiš svojim fizičkim očima su također nestali.

Tako tužno zemlja duhovno izgleda.

“Lijepo je i zanimljivo, Alkar, vidjeti je onako.”

Andre pogleda svog duhovnog vođu, koji ga pogleda sa osmijehom.

“Sasvim sigurno vrijedi truda vidijeti je odavde.

Ali kada ti kasnije kažem što je uzrok da je Zemlja tako mračna, pomolit ćeš se zajedno sa mnom i preklinjati Boga za spasenje.

Onda ti više neće biti lijepa i zanimljiva, sine moj.

Pogledaj tu malu, tanku sivu crtu, koja nešto malo osvijetljena kruži oko Zemlje, to je sve od duhovnog zračenja koje ona posjeduje.

Svjetlost Zemlje nije bijela, nego mutna.

To je ono loše što mi sa ove strane vidimo, zlo koje na njoj neprestano divlja.

Ova planeta je strašno duboko potonula.

Vidi razliku između ovog zračenja i onoga koje imaju druge planete.

I tamo žive ljudi, ali oni su mnogo finije nastrojeni prema duhu i osjecaju, dakle, sami od sebe savršeniji.

Nije li njihova svjetlost mnogo ĉistija i ne čini li te srećnim vidjeti nesto tako lijepo?

Sada ponovo pogledaj koliko je Zemlja mračna.

Tamo čovjek ne poznaje više čistu ljubav i odanost Bogu.

Sve je izobličeno i ljudi samu žude za Zemaljskim blagom i slavom, kao ona dvojica braće.

Čovjek hoće naprijed, ali ide putem koji ga vodi naniže.

Ali mi ćemo pokušati da tu svjetlost učinimo jasnijom i mnogi će nam pri tome pomoći.

Ako Zemlja jednom zasja kao ove planete gore, i na njoj će se moći naći čista ljubav i ljudi bi opet živjeli prema Božjoj zapovijesti.

Onda biše oni opet zračili onako kako Bog želi da njegova djeca zrače.

Ali to se zasada neće dogoditi, jer se bore jedni protiv drugih; brat se bori protiv brata.

Jedan drugome krade sreću i žudi za tudim zivotom i proklinje tuđi život.

Tako oni nastavljaju ići putem koji ih sve više odvlači od pravog puta.

U svojoj sljepoći oni više ne vide Božje puteve, i ne osjećaju veličanstvene, tople zrake koje obasjavaju te puteve.

Sve im je hladno i neplodno i nemaju potrebe podizati svoju duhovnu razinu.

Kroz život prolaze jedno za drugim, igraju se skrivača i boje se jedno drugome pokazati svoje dobre osobine.

To se više ne usuđuju i ne nose svoj križ vidljivo, da ga svima otvoreno pokažu.

Tako je nisko čovječanstvo potonulo, tako zamućeno duhovno svjetlo zemlje i tako neshvaćena poruka koju mu je Krist jednom donio.

Zato mi i tisuće, ne, milijuni s nama, pokušavamo iskupiti zemlju, ponovno je uvjeravajući u život s druge strane groba, kako bismo poveli ljude na put koji će ih odvesti gore

Ovo je, dječače moj, duhovna hrana koja će ih vratiti Bogu, Ocu svih nas.

Primamo Njegovu ljubav i moć, i kroz Njegovu ljubav i mudrost možemo im donijeti jedno drugo svjetlo i također jedan drugi utjecaj, sveti utjecaj iz sfera.

Mi im donosimo plodno sjeme, koje će biti hrana za njihovu dušu, koje će rasti i cvjetati do iznad svakog zla i koje će ih odvesti na dobri put, koji su već odavno napustili, i koji ce ih ponovo povesti uzbrdo.

Alkar je stajalo kao kip, sa jednom rukom podignutom naviše, s rukom u ruci sa Andreom i činilo se kao da se sa gorčinom obraća Bogu na nebesima da traži oproštaj za jadnu Zemlju i snagu za svoj posao koji je želio obaviti.

Nije lako, dječače, to ispraviti, jer čovjek najradije čini ono što mu se čini najlakšim, ono za što nema borbe.

Takav je čovjek, a takav je, jer se ne usuđuje boriti, odvučen u tamu.

On tone sve dublje sve dok ne dođe u opasnost da zapadne u nevolju i konačno traži pomoć da izađe iz te nevolje, koju je sam stvorio time što je skrenulo sa pravog puta.

I onda mi odavde dođemo da tom jadnom ljudskom stvoru pomognemo.

Međutim, on prvo mora zatražiti pomoć od Boga; mi ga prije toga ne možemo dokučiti i on ne može vidjeti naše ispruženw ruke.

Ali kada od Oca zatraži pomoć, neće biti izgubljen, jer Bog voli svu svoju djecu, kako dobru tako i lošu.

Tako će jednom doći vrijeme kada će Bog vidjeti svu svoju djecu u savršenoj ljubavi i čistoti.

Kada kasnije dođeš ovdje za stalno, nastavit ćemo zajedno ovaj lijepi posao, koji ljude duhovno uzdiže.

Dođi, idemo dalje.

Andre još jednom pogleda tamnu ploču, koja je trebalo da predstavlja Zemlju.

Tamo dole je on živio, tamo je morao raditi, uvjeravati ljude.

Uz Božju pomoć, donijeti im svjetlost.

Morao je pomoći da se ono malo svjetlosti, što je značilo iz Zemlje, rasplamsa i postane plamen.

Tako su jedno vrijeme išli, obojica utonuli u sopstvene misli.

Andre je vidio da Alkarovo lice znači, iako je još djelovalo tužno.

Alkar ga pogleda i upita: “Misli li moj sin da sam ja tužan?”

“Kako znate da sam to pomislio?”

“Pročitao sam ti misli, Andre, ili bolje rečeno: tvoje misli su došle do mene.”

“Kako je to moguće, Alkar?”

“Nema ništa što nama nije moguće.”

Mi možemo sve samo ako to želimo.

Da bismo to bili u stanju, moramo se razviti.

Ovo je duhovna snaga i stoga sopstveni posjed.

Ovdje je u prvom redu potrebno razumjeti duhovni jezik, jer kad čovjek dođe ovdje, on ne posjeduje ništa više od svega onoga što pripada Zemlji.

Mi se koristimo i zemaljskim jezikom za Zemlju jer se tamo moramo razumjeti, ali dobro me shvati, Andre, mi ovdje koristimo samo svoju duhovnu snagu, dakle također i za jezik.

Ona mi je potrebna, Andre, da se mogu povezati sa svime, pa i sa svojih šest prijatelja.

Ovo je samo moguće duhovnom snagom, jer ona prodire kroz sve te se stoga može koristiti na daljinu.

Sve ovo se može postići samo jakom voljom i jakom usredsređenošću.

Na našoj strani postoji jedna uska međusobna povezanost, koja nas povezuje sa Svevišnjim.

Dođi da se pokušamo ostvariti vezu sa mojim prijateljima.

Alkar izvadi neki predmet, koji je pomalo ličio na svilenu krpu i mogao se lako spremiti.

Oko njega je išlao slobodni kabl sa sa nekoliko kontakata.

“Vidi, ovo je moj prijemnik; on ima veliku snagu u sebi jer me može sjedniti sa svemoćnim Svemirom, u kojem su skrivene još mnoge tajne.

Ovaj aparat je podnešen na ljudsku snagu i sjedinjen sa našom jakom voljom i usredsredenošću.

On je dakle podređen mojoj volji.

Tako će slike koje hoću da se pojave, morati izoštriti onoliko koliko ja to želim.

Ovaj instrument je napravljen od tečog metala, a njegova tajna je za sada poznata samo u sferama.

Njega je izumio jedan moj prijatelj, a kao što rekoh, prvih godina ga još nećemo dati Zemlji.

Kada se pozelim povezati, dakle sjediniti, s nečim, onda držim lijevu ruku s lijeve, a desnu ruku s desne strane ove krpe pomoću ovog kontakta ovdje i ovog dugmeta tamo na desnoj strani.

Tako, Andre, sada sam se sjedinio sa Svemirom.

Svemir, kao što rekoh, ima mnoga čuda.

Tako je i ovo malo, ali korisno čudo.

Ima planeta čiji stanovnici ga već imaju.

Ali ti ljudi su otišli mnogo dalje na duhovnom putu, dakle mnogo savršeniji nego oni koji žive na Zemlji.

Znam za sigurno da kada bi se dao Zemlji, ovaj plemeniti proizvod bi bio iskorišten za uništavanje drugih, jer Zemlji je dato mnogo toga što je potom upotrijebljeno za ratne svrhe, koje je donekle i bio cilj.

Sad ću se usredsrediti i sve ono što želim vidjeti, što snažno usvojim u svoje misli, će se pojaviti na ovoj krpi, u boji i obliku, potpuno kao što je u stvarnosti.

Mi ovaj instrument ovdje zovemo duhovno ogledalo ili također čarobno ogledalo, ali moj prijatelj kaže - a tako i jeste - da je ovo misaona televizija.

Obrati sada pažnju; vidjet ćeš nešto lijepo, ali nemoj govoriti i stani iza mene.

Tako možeš gledati preko mog ramena.

Andre je opazio da je Alkar upregnuo sve svoje snage, ali se na njemu ništa više nije potjeralo.

Neko vrijeme je vladala mrtva tišina, a onda je Andre vidio kako se na krpi pojavio ne samo on, nego i njegova soba sa svim što se u njoj nalazilo tako jasno kao da je bilo fotografirano.

Mladiće u plavoj svjetlosti je odmah prepoznao.

Ovaj prikaz je ostao neko vrijeme veoma jasan, potom je nešto izblijedio da bi konačno sasvim nestao.

“O, Alkar, kako je to lijepo.

Mogao sam sebe a i Vaše pomagače vidjeti u svojoj sobi.”

“Je li ti se to svidjelo, moj dječače?

Ovo sam ti želio pokazati.

Također bih mogao stupiti u kontakt sa Adnoisom i voditi sa njim razgovor na duhovnom jeziku, iako smo udaljeni jedan od drugog.

Ima i drugih načina da se mi stojimo sa svojim prijateljima, ali je ovaj, po meni, najbolji budući da za ovo ne trebam ničiju pomoć.

Ovaj način mi je već mnogo bio od koristi, a vidio si, kad sam svoje misli i volju malo popustio, da je i slika počela da blijedi.

Oni koji svojim mislima mogu postići nešto, oni koji su u stanju usredsrediti se, mogu nešto zadržati, mogu nešto s ovim postići.

Za ostale, ovaj instrument nema vrijednosti.

Sve se dakle svodi na usredsređenost i jaku volju.

Kada moj prijatelj mogne dati Zemlji ovaj instrument, ona će to primiti putem nadahnuća.

Iskušaj svoje snage i ti i misli intenzivno na svoje fizičko tijelo.

Andre to učini, ali nije bo u stanju proizvesti ništa više od blagih vibracija.

Onda je odustao.

“Ja ne mogu ništa postići, Alkare.”

“Dokaz, dječače, da još moraš osnažiti.

Ti svoj cilj još ne možeš držati u mislima, a to nije ni lako.

Ali postepeno će i to doći.

“ Ko je Adonis, Alkare?”

“To je moj prijatelj i vođa mojih drugih prijatelja.

Vidjet ćeš ga kad se vratimo u tvoju sobu.

Sada se želim vratiti na ono što sam upravo rekao u vezi sa davanjem Zemlji.

Na zemlji jesu napravljene male izmjene, ali izumitelji koje moj prijatelj želi koristiti kao instrumente, će ipak morati imati strpljenja, jer bi inače mogli početi raditi za druge ciljeve

Sada ćemo ići ravno u treću sferu, mjesto na koje hoću ići s tobom.

Ima sedam sfera, od kojih prva i druga mnogo sliče Zemljinoj sferi, makar bilo i u duhovnom obliku.

Ali tamo se čovjek polako počinje razvijati da bi mogao dosegnuti više oblasti.

Ovo više nisu sfere pročišćenja, one se već ubrajaju u sfere postojanja.

Ono što mi želimo vidjeti se ne može doživjeti u ovim aferama; zato idemo u treću sferu.

Ljudi koji tamo žive, rade samo na svojoj duhovnoj razini.

Neki su nedavno, a neki davno napustili Zemlju

Mnoga iznenađenja imam za tebe, Andre, brzo ćemo biti tamo.”

“Čujem muziku, Alkare, odakle dolazi?

O, kako je krasna!”

“Kasnije ćeš biti u prilici čuti i vidjeti sve što nam se poklanja.

Inteligencije koje ćeš vidjeti su za ovu priliku ovamo došle iz raznih oblasti.

Bit će da si opazio kako smo se jako brzo uspeli sa naše zadnje postaje.

Ipak nisi mogao primijetiti ništa posebno.

Je li tako?”

“Da, Alkare, nisam primijetio nista osim praznog prostora.”

“Zemlja I druge planete se sada više ne mogu vidjeti.

Mi lebdimo u beskraju.

A ipak smo prošli kroz druge sfere bez da si išta primijetio; to je stoga što ti želim pokazati samo ono što sam naučio, jer ti ne bi bilo moguće sve preraditi.

To bi za tebe bilo previše.

I mi se ne bismo mogli premiještati tako brzo da te ja ne držim svojom voljom i svojim mislima.

Sada si time zaštićen i moći ćeš podnijeti sve na što nađemo i što vidimo.

Već sam ti rekao da se možemo premiještati brzinom svojih misli, koje je naravno moguće samo onima koji žive sa ove strane.

Moja je želja da ono što ćeš uskoro vidjeti dobro upamtiš, jer ćeš sve to morati prenijeti na Zemlji svakome ko bude htio slušati.

Sve dobro ureži u pamćenje, onda kada se vratiš na Zemlju, sve će ti isplivati na površinu.

Onda ćeš svjesno sve vidjeti ispred sebe, kao što si mogao doživjeti.

Ali ipak to nećeš moći o jasnije kao što je u stvarnosti.

Ovo i nije moguće prevesti na zemaljski jezik; to se mora lično vidjeti i iskusiti.

Ipak, ljudi ce biti sretni kada im kažeš o životu nakon smrti i uvjeriš ih da će, ako budu živjeli dobar život na Zemlji, nakon toga doći ovdje u svjetlost i da će dijeliti ovu rajsku sreću.

Svako će doći ovdje onako kako je nastrojen, i onda će otići u onu sferu kojoj u duhu pripada.

Prema zakonu uzroka i posljedice, žanje se ono što se posije.

Jako mnogo njih dođu ovdje u nesretnom stanju i onda često moraju provesti mnogo vremena u mračnim, hladnim sferama prije no što mogu nastaviti svoj duhovni rast i dosegnuti u neku višu oblast.

Drugi, međutim, koji su već tijekom materijalnog postojanja shvatili da je Božja namjera provesti ovaj život za dobrobit drugih i djelovati u skladu s tim, će se nakon svog prelaska odmah osjećati kao kod kuće i biti sretni u sferi koja se podudara s njihovom nutrinom.

Na ovo ću se još jednom vratiti jer je od neponovljivo velike važnosti.

Ljudi moraju znati da će oni koji su svoj život preživjeli dobro, živjeti u sferama svjetlosti i ljubavi, ali da će oni koji su se zaboravili, naći svoje mjesto stanovanja u sferama studeni i mraka.

Reci im, Andre, da će ovdje naći sve ono što se sa njihovim unutarnjim životom na Zemlji podudara.

Tako, sad smo stigli u treću sferu.

Sigurno si primijetio da se nebeska svjetlost promijenila.

To isto ćeš u svim sferama moći primijetiti.

Postaje sve ljepše, sve savršenije; sve se stače u jedno i sve je međusobno povezano u najvećoj harmoniji.”

Sada ugledaše mnoge inteligencije kako dolaze u velikim kolonama i također u manjim grupama.

Svi su se kretali lebdeći.

“Jesu li to sve ljudi koji još žive na Zemlji, Alkare?

“Djelomično, sine moj, ali velika većina se sastoji od preminulim iz ovdašnjih nižih oblasti.

Svi oni idu na proslavu, na koju i mi idemo, budući im je dozvoljeno da ovo dožive.

Ovo je također moćan proces, moćno znanje, jer nisu pozvani, nego oni sve ovo osjećaju kroz ono što je uzvišeno u njima.

Ovo nam opet ukazuje na Božju Svemoć, koji sve ovdje regulira, isto kao na Zemlji.

Gle, sad smo na mjestu na koje smo ovim putovanjem htjeli stići.

Naći ćemo tamo u dolini mjesto sa kojeg možemo sve jasno vidjeti.”

Andre ugleda predivnu zemlju ispred sebe.

Priroda je sličila onoj na Zemlji, samo je imala mnogo mekšu svjetlost, koja je na njega krasno djelovala.

“Kako je ovdje mirno, Alkare.”

“Svi oni koji ovdje žive su sretni, iako su sa Zemlje dosegli tek prvu sferu, jer je život već u ovoj sferi na beskrajno višem nivou nego na Zemlji.”

U dolini se nalazilo tisuće inteligencija, koje su se poredale u dugacku povorku, koja se vijugala i u daljini je predstavljala još samo jednu malu točkicu.

“Dođi, Andre, idemo stati na onaj brijeg da bi vidjeli kako povorka prolazi.”

“Kako je ovdje lijepo, Alkare!”

“Sve je ovdje u skladu sa Beskrajnim i svi ovi ljudi žive u kućama koje su sebi već na Zemlji sagradili.

To je ovdje njihov duhovni stan.”

“Šta se ovdje zapravo događa, Alkare?”

“To ću ti reći.

Ova dolina je mjesto posvećenja, na kojem će mnoga braća položiti duhovnu zakletvu.

Oni se nalaze u povorci i polagati će ispit iz nekog studija u kojem su se usavršili; za koji trenutak ćemo to vidjeti.

Slušaj!

Glazba koju si maločas čuo će opet početi svirati.”

Andre je čuo prelijepe melodije i čitavo tijelo mu poče drhtati od ove moćne glazbe.

Osjećao se kao da su ga primili, kao da su ga htjeli odvesti u više regione.

Još nikada nije čuo nešto tako lijepo i bio je pod dubokim utisakom

Palo mu je u oko da su tu bili neki neobični instrumenti, na kojima se sviralo.

Alkar ga pogleda i opazi da plače.

“Snažan budi, dječače, doći će još toga što će te dotaći.”

“Ja plačem od sreće, Alkare, i ne znam kako da se zahvalim Bogu, a i Vama, što ste me poveli.”

“Vidjet ćeš još mnogo toga, ali moraš biti snažan, jer ti inače neće biti mogućno sve upiti u sebe.”

Povorka je polako prolazila pored njih.

Andre sada ugleda mnoge duhove u lijepim odobrava, različitih boja.

“Imaju li ove odore neko značenje za one što ih nose, Alkare?”

“Da, svakako.

Većina ovih duhova su vezani za neki red, a odjeća koju nose je simbol njihove duhovne snage.

Sve ove inteligencije dolaze iz viših sfera od ove.”

Andre je mogao sve jasno vidjeti.

Za muzikom je išao neko obučen u divnu odoru, ko je nosio svijetleći križ ispred sebe.

Što je to, Alkare?

Ovo što križ zrači, a koje moraš držati svom svojom dušom, jeste Božanska svjetlost.

Ja sam znao da ćemo je vidjeti.

Ovo je sveto, dječače moj.

Ovo je čista, sveta svjetlost, koju nam križ može dati, jer kada vidimo križ, onda mislimo na našeg učitelja.

Ovo je svjetlost Savršenog Božjeg Sina.

Njegovo zračenje.”

Sada svi kleknuše, jer je to njima bilo kao da je sami Spasitelj bio među njima.

“Kleknimo, Andre, i zahvalimo se Bogu za ovu predivnu svjetlost.”

Obojica kleknuše i zahvališe se Ocu za ovu veliku milost.

“Od svega što ćeš ovdje vidjeti, ovo je najviše i najsvetije.

Ovo nije ona svjetlost koju umjetnik na Zemlji slika kao simbol Božanske ljubavi, ne, to je sjajna, sveta Svjetlost samog Krista.

Zato sam te doveo tu.

Kroz Njega smo dobili svu ovu mudrost, ovu svetu svjetlost.

Ti ćeš to moći shvatiti, jer si sada osobno vidio što simbol križa znači za duhovnu snagu.

Savršenu sreću, ljepotu svjetlosti koju je Božji sin, savršeno dijete Božje, poklonio Zemlji.

Andre se čvrsto zakočio za Alkara, postalo mu je previše moćno, previše preplavljujuće.

“Hajde, dječače, pokaži snagu i slušaj.

Kroz sjaj ove svjetlosti će se nesretne duše predomisliti te će pokušati raditi na sebi tako da bi jednog dana bili dostojni zauvijek je posjedovati.

Onaj koji nosi križ je bio moj vođa i on je dostojan nositi ga.

Mnogi koji se nalaze ovdje ne spadaju tu, ali oni dolaze is prve, druge i mnogih drugih sfera u ovu dolinu da biše gledali svjetlost koja zrači iz križa.

Svima njima je omogućeno prisustvovati ovoj proslavi a kada se kasnije budu vratili u svoje sfere, kod njih ce se stvoriti nagon za razvojem.

I oni su kao i ti pod vođstvom , inaĉe bi spali na mjesto sa kojeg su došli, jer ne biše mogli podnijeti svjetlost i toplinu ove sfere.

Zato su i oni ozračeni svjetlošću njihovih vođa.”

Uz križonošu su išla dva mlađa muškarca, također odjevena u lijepe haljine, u koje je André gledao s velikim zanimanjem, dok je svaki od njih nosio po knjigu ukrašenu prekrasnim vrpcama i cvijećem.

Što se na njima moglo pročitati, Andre nije mogao vidjeti.

“Je li ne možeš to pročitati, sine moj?”

“Ne, Alkare; Vi dakle opet znate što sam mislio.”

“Ja ne samo da sam pročitao tvoje misli i ono što na tim knjigama piše, nego i što ti natpisi znače.

To što oni nose su knjige života, koje znače mudrost, snagu i ljubav, što ima veze sa Zemljom i raznim drugim planetama.”

Alkaru se veoma svidjelo to što je Andre htio sve znati i što je on mogao zadovoljiti njegovu znatiželju.

“Kako to možete znati sa tako velike udaljenosti, Alkare?”

“Opet: kroz duhovnu snagu.

Kada ti kasnije budeš došao dovde i budeš posjedovati ovu duhovnu snagu, kao ja, i ti ćeš ovo i mnoge druge stvari moći ustanoviti.

Ti ćeš to moći već ovdje na Zemlji; do te mjere ću te razviti.

Ja znam to značenje a da ga nisam ni pročitao samo zahvaljujući usredsređenosti.”

Iza ove dvojice mladića slijedili su petorica omladinaca, svi odjeveni u ljubičasto plave odore i imali su mnoštvo ordena na lijevoj ruci i na prsima.

“Što znače ti ordeni?

To su počasni ordeni zar ne?”

“Svakako, Andre, ali nemoj ih uspoređivati sa onima na Zemlji.

Tamo se često dodjeljuju bez razloga i često samo za materijalne stvari, a ne za duhovna djela.

Kako i da li su uopće zasluženi, često se ne pita.

Sve se gleda fizičkim očima i nema nikakve veze sa Božjim zakonima.

Koju vrijednost imaju ti ordeni ako se čovjek nalazi na niskoj duhovnoj razini?

Razumiješ li što mislim, Andre?”

“Da, Alkare.”

“Ako nisu duhovno zarađeni, oni ovdje nemaju nikakvu vrijednost.

Oni koji u sferama nose ordene, kao što to čine ovi mladići, su ih duhovno zaslužili.

Oni se prepoznaju po svom zračenju i snazi i po njihovoj ljubavi za svakoga i sve.

Njihov stepen i titula su duhovni, sveti posjed.

Poslije ću se vratiti na to; onda ćemo posjetiti mjesta na kojima se nalaze mnogi sa Zemlje koji su tamo okitili svoja prsa počasnim značkama od metala, samo iz umišljenosti i površnosti.

Dugo bih mogao pričati o tome, ali samo ću ti reći da su mnogi ismijani kada se hvališu svojim nekadasnjim posjedom ili onim što su nekada bili.

Mnogi od ugleda po Zemaljskim pojmovima su ovdje u mračnim sferama i koje im koristi od toga da se ukrašavanju na ovaj način kada je sve mračno u njihovim dušama.

Ne, vanjski sjaj ovdje nema vrijednosti; čovjek treba da zrači iznutra.

Ovo će ga prvo označiti kao čovjeka, koji daje i živi samo zato što u sebi i oko sebe nosi Božansku svjetlost.

Onda je on lijep, onda on nosi orden duhovne snage i onda će on pomoći svakome.

Zato, sine moj, kiti se Božjim značkama, to su: mudrost, snaga i ljubav, u jednostavnosti i poniznosti nošeni.

Tada ćeš moći podržati ljude, koji će onda razumjeti da je sve ljubav.

Bog je ovim mladićima dao ordenje, koje oni u jednostavnosti nose, jer daju sve od sebe da biše činili dobro i hoće voljeti sve što je Božji život.

Tako će oni sada polagati ispit iz moćnog studija zakona života.

Zato se nose ove knjige.”

Andre je vidio kako se na svim licima očitavala blistava sreća.

U sredini doline bilo je postavljeno nekoliko cvjetnih vozila, koja su bila ukrašena najljepšim cvijećem sfera i vozila su se kao simboli: mudrosti, snage i ljubavi.

Sve je bilo skladno sastavljeno i sačinjavalo je jednu cjelinu.

Pored mladića su hodali učenjaci, koji su ih trebali ispitivati.

Svi ovi duhovi su zračili srećom i mudrošću.

“Ovi ljudi, Andre, biše na Zrmlji bili stari, ali što znači biti star, što znači vrijeme ovdje?

Ništa uostalom u pređenju sa Vjernošću.

Svi oni su mladi zato što posjeduju duhovnu snagu.

U vječnosti se ne stari jer duh ostaje vječno mlad.

Andre je sve ovo bilo premoćno.

Nije mogao naći riječi da opiše kako se osjeća.

Sve je bilo jedno bolje od drugog, ali ovo je jasno osjećao: ovdje je bio u Vječnosti.

Sad je savršeno sigurno znao da je Bog ljubav.

“Oni znaju što je stvarna ljubav, Andre, i oni je posjeduju.

To je njihova najveća snaga, stoga su puni sreće i skladnih, svetih misli.

Budući da povorka sada kreće ka onom tamo hramu koji možeš odavde vidjeti, mi ćemo požuriti da bismo tamo bili ranije.

Tamo ću ti pokazati još nešto lijepo, prije nego što svečanost počne, inače za to više nećemo imati priliku.

Tamo ima još više toga što će ostaviti utisak na tebe.”

Usput je Alkar pitao Andrea da li je primijetio išta posebno na raznim inteligencijama.

“Da, Alkare, znam na šta mislite.

Dok smo tamo išli, Vi ste govorili o tome.

Nije li tako?”

“Tačno dječače moj.”

“Vidio sam mnoge, ne samo muškarce, nego i žene, koji su imali dvostruku svjetlost oko sebe.

To ste mislili.

Je li tako, Alkare?”

Pada mi u oko da si ti ovo mogao sam shvatiti, jer tu ima duhova koji su tu već godinama a još ne mogu osjetiti da li imaju posla sa duhom materijalnog čovjeka ili sa astralnim duhom.

Koje hoće reći: sa duhom stanovnika Zemlje ili stanovnika sfera.

Niži duhovi to također ne mogu, jer su na Zemlji propustili priliku da se duhovno obogaćuju, radi čega su pri dolasku u sfere veoma siromašni.

Ovdje se nalaze mnogi anđeli čuvari, koji se, isto kao i ja, trude da razviju svoje instrumente, da im sve pokažu onako kako je u stvarnosti i da im daju uvjerenje o tome koji je to blagoslov moći ovdje živjeti.

Evo, stigli smo do “Hrama Istine”, koji se sada koristi kao ispitna sala.

Da ne znamo da se nalazimo u sferama, pomislili bismo da je ova građevina djelo Zemaljskih ruku.

Ona ima mnogo zajedničkog nekim kamenim hramom na Zemlji, ali se tu ipak ništa Zemaljsko ne može otkriti.

Kasnije ću ti ovo objasniti i dati ti potpuno objašnjenje.

Mi sve izvlačimo iz Kozmosa.

U njenu su sakrivene još mnoge tajne, ne samo što se tiče građevinske umjetnosti, nego i mnogih drugih umjetnosti i nauka.

Zar to nije čudesnoj lijepo, Andre?

Bi li čovjek na Zemlji htio povjerovati da se u zagrobnim životu mogu naći kuće, zgrade i hramovi?

A ipak mi ovdje imamo sve što se može zamisliti, samo u mnogo savršenijem obliku, dok se bit toga naravno mora duhovno zamisliti.

Kao što je na Zemlji sve prisutno u materijalnom obliku, dakle u grubljem stanju, tako je u duhovnom carstvu sve sagrađeno u duhovnom obliku.

Slično privlači slično.

Mi u sferama smo astralna bića, tu se dakle sve mora nama prilagoditi.

I što je sfera u kojoj obitavamo viša, to će sve u njoj biti savršenije, dok se u najvišim ovlastima ne dosegne najsavršenije, potpuno eterično.

Kasnije ćemo razgovarati i o ovome; sada ima mnogo toga što moraš vidjeti, jer te to treba unaprijediti.

Hajde stoga da uđemo.”

Oni uđoše u jednu veliku dvoranu, u kojoj su već bile mnoge inteligencije.

I tu je Andre vidio mnoge duhove koji su jos živjeli na Zemlji, a koji su astralno izašli iz svojih tijela.

Tamo je bilo savršeno tiho.

Jasno je osjetio da je svim tim upravljala jedna moćna ruka.

U središtu hrama se nalazila velika fontana, okružena predivnim cvijećem, čistih boja.

Iza nje je bila propovjedaonica, također ukrašena cvijećem.

Bilo je to bogatstvo ljepote, koja ga je opet duboko dirnula.

Sve to je sačinjavalo jedan savršeni cvijetnjak.

Središte fontane zauzimala je jedna simbolično predstava; voda koja je izlazila iz fontane je prskala po svim tim biljkama i cvijeću.

Sve je dobilo svoj dio; niti jedna biljčica nije bila zaboravljena.

Sve je bilo natopljenom skladom i ljubavlju.

Veliki cvijet je dobio nešto više nego manji cvijet i velika biljka je opet dobila više nego mala biljka; sve je dobilo onoliko koliko je bilo u skladu sa veličinom i potrebom.

U svemu vlada sklad, moj dječače, i upečatljivo je da ono što je na Zemlji veoma jednostavno, ovdje ipak svako na različit način doživljava.

Ovo je opet stoga što su svi na to podešeni.

Ovo je veliko iskušenje, koje polazi od toga.

Ovo čovjek mora osjetiti.

Zar to nije lijepo, Andre?

Vidiš da to svakoga drži.

Oni koji su je napravili su viši duhovi, koji zasigurno u velikoj mjeri posjeduju skladnu duhovnu snagu, koju su stočili u ovu fontanu, jer ona nama govori i tjera nas da razmišljamo o Bogu, zato što je On u svemu i treba se razumjeti u Njegovoj mudrosti i skladnoj snazi kroz ono duhovno u nama.

Ona nas dakle uči da sve skladno činimo, kao što Bog to od nas očekuje.

Sasvim sigurno ova fontana ima jedno duboko značenje.

“Ja, Alkare, osjećam da je ona i napravljena sa ovim ciljem.”

“I ova primjedba je veoma tačna.

Upravo sam ti rekao šta nas ona uči, zar ne?

Vidiš da su svi ovdje prisutni pod njenim utjecajem.

Ovo je velika misterija, koja se nalazi u svemu što ima veze sa Bogom.

Božji zakoni inputevi su za čovjeka nedokučivi.

A ipak je sve jednostavno kada se čovjek hoće sjediniti sa Bogom.

Time ne želim reći lično sa Bogom, nego mislim živjeti onako kako On svoj Svojoj djeci nalaže.

Tako je ova fontana simbolična predstava čovjeka, koje znači sklad, mudrost, snagu i ljubav.

“Sada sve razumijem, Alkare.”

“Sreća, dječače moj,”

Kada se hoćemo sjediniti s Bogom, onda osjećamo da postoji dodir, da Ga volimo, da smo Njegovo dijete, kao što i priliči.

Mi svi moramo biti Božja djeca, koja žude za mudrošću, snagom i ljubavlju.

Onda čovjek napreduje, onda on zrači.

Oni koji će upravo dolaze će također shvatiti smisao ove simbolične predstave.

Za njih su ove riječi dobro izabrane: “I ne zaboravite niti jedno zrno sjemena u vašem polju, u kojem sve, koliko god bilo neznatno, ima pravo postojati, ima pravo živjeti.”

Je li ti sve jasno, Andre?

Ona prska sve i ne zaboravlja ništa.

Tako i mi moramo sve činiti iz ljubavi.

Ti je naša duhovna hrana i naša snaga.

Duhovni učitelji će svojim učenicima u potpunom skladu objasniti kako fontana obavlja svoj posao.

Oni to mogu zahvaljujući ljubavi prema Bogu.

Oni u svemu idu putem ljubavi, jer je ljubav najviše i najsvetije što je On stvorio.

Uskoro će se jedan od vođa obratiti onima koji polažu ispit, onima koji ovdje žive i onima koji, kao i ti, dolaze sa Zemlje da biše ovo iskusili.

On će svima ukazati na veliku unutarnju snagu koju oni posjeduju.

Zvuk trube je odjeknuo u znak najave da je cijela povorka pristigla i da se moglo početi.

Jedan učenjak, odjeven u lijepu odoru, je zauzeo mjesto na govorničkoj platformi.

Iznad njega je visio svijetleći križ, koji je sada bio ukrašen bijelim ljiljanima, kao znak čistote.

To je bila sveta, čisto bijela svjetlost kojom je zračio Krist kao savršeni Božji Sin.

Zavladala je mrtva tišina i svi su kleknuli na koljena, svečani, sveti trenutak je došao.

Andre je bio duboko dirnut.

“Ovaj vođa je ovdje poznat kao Duh Ljubavi, počasno ime, koje je svojim djelima zaslužio.

On će govoriti o “Samopouzdanju”, Andre, I ovo već sada znam.

Svima će ovo dati podršku i snagu za njihov razvoj.”

Jasnim, zvonkim glasom govornik započe:

“Moje sestre i braćo!

Vama koji ćete polagati ispit, vama koji još živite na zemlji, ali i vama koji živite na ovoj strani, vama koji ste opterećeni i natovareni, svima vama se obraćam.

Kada vam postane preteško u životu i ne znate kuda biste krenuli, imajte vjeru.

Svaka borba u životu je teška, ali ja vam kažem: glavu gore, pogled prema Bogu, pogled prema Božjoj Svjetlosti.

Kada slijedite taj put, veoma mnogo ćete postići.

Sestre i braćo!

Imajte dobre hrabrosti.

Mi ćemo vam pomoći da prebrodite tešku borbu.

Ja vam dolazim kao prijatelj i donosim vam riječi podrške i utjehe.

Meni je potreba da vama ulijem vjeru u vas same, jer što je čovjek bez samopouzdanja!

Nije li to krhotina na oceanu života?

Samopouzdanje u potpunom saznanju koje vam pomaže da nešto postignete, da nešto ostvarite, zar to nije ono osnovno u ljudskom postojanjanju, ovdje u sferama i na Zemlji?

A ovo nam opet služi da skrenemo pogled na ono više u našem samopouzdanje.

Ta riječ je tako jednostavna.

Vjera u sebe.

To hoće reći: prvo obrnuti sebe iznutra ka vani i onda vidjeti što ima dobro u tome a što se treba gledati kao neupotrebljivo.

I ako ste onda nešto od tog samopouzdanja zadrzali, tada vam preostaje teški zadatak da se ponizite, da ono malo dobrog što je ostalo u vama razvijate.

Ovo duh i njegovo kućište uljepšava.

Ali posebno pazite da vam samopouzdanje nikada ne preraste u umišljenost i uvijek bdijte nad tim.

Samopouzdanje je izvor energije, koja vas treba povesti putem ka dobrom.

Nedostatak samopouzdanja vas čini malim, čini vas neznatnim i daje vam osjećaj manje vrijednosti.

Samopouzdanje vam daje snagu ne samo za vaše mjesto u društvu, nego treba u prvom redu biti izvor u kojem sve što je dobro u životu na zemlji i u sferama nalazi hranu.

Stoga se ne odnosi samo na čovjeka u njegovim zemaljskim brigama, nego također, i to na prvom mjestu, u njegovoj ljubavi prema Božjem Stvorenju, prema Božjoj Svemoći, prema njegovim bližnjima i prema dobru.

Sve to vam je potrebno ovdje i na Zemlji.

I kada vam Bog da zadatak, makar kako on težak bio, morate ga prihvatiti i vjerovati da ga možete izvršiti.

I onda ćete osjetiti njegovu svetost i reci ćete: ‘Kako sam zahvalan da mi je Bog dao taj zadatak i da ga mogu ispuniti.’

Onda će, dragi moji, vaše samopouzdanje narasti i ojačati i osjetit ćete da ste nakon sve vaše borbe i poteškoća prikupili snagu za izvršenje naložena vam zadatka i da ste se kroz to duhovno uzdigli.

Tada će vam se ukazati samopouzdanje i moći ćete odbaciti sve turobne misli i shvatiti ćete da je Bog bio Onaj koji vam je tu snagu poklonio i da vam je On naložio taj posao, ali ćete i shvatiti da milostivi Otac od vas ne traži ništa što vi ne možete ostvariti.

Imajte vjere u pobjedu u vašoj životnoj borbi.

Imajte vjere usprkos poteškoćama, na koje ćete svi vi nailaziti na svom životnom putu.

Ali imajte prvenstveno vjere u Ljubav, koju je Bog čovjeku poklonio kao najveći dar.

Samopouzdanje i samospoznaja će vas same odvesti ka svetoj Božanskog Ljubavi.

Za sve vas životna borba nije laka, ali znajte da što je teža borba, to će biti ljepša pobjeda.

Jer će samo oni koji, usprkos svim poteškoćama i brigama, žele pobijediti, dobiti Božji blagoslov.

Božjoj volji će se oni podvrgnuti, svece će vidjeti kao dobro i sve će prihvatiti.

Jer, oni koji ne poznaju borbu, se ne mogu ni uzvisiti.

Oni tonu sve dublje i dublje, jer im nedostaje ono što čovjeku treba da bi bio svoj.

To je samopouzdanje.

Vodite svoju borbu za dobro, ali se pobrinite da iz nje izađete kao pobjednici da u vama ima samopouzdanja, da se u vama probudi dobro i da ostane budno.

Imajte samopouzdanje, imajte samopouzdanje, onda ćete i u Boga vjerovati.

Ali makar ovaj čas života izgledao stvarnim, ipak ga je često teško slijediti, zar ne?

Mislite tada stalno na to da ste djeca Svemoguće Oca, Koji nikada nikoga Svog ne bzaboravlja u njihovom teretu i brigama, nego ih podržava u mračnim vremenima, kako na Zemlji, tako i u sferama.

Stoga se s punom vjerom ugledajte na Njega, Koga zovete svojim Ocem.

A ako nekad sagnete glavu i iz dubine srca kažete: ‘Oče, ne mogu više’, ponovo se ispravite i pogledajte na svoje brige s visine.

Onda će vam one ipak izgledati drugačije, jer vam je Bog, u Svojoj dobrobit, dao samopouzdanje koje vam nedostaje.

Čovječe, molite se mnogo; za svoj posao i za svoj studij.

Molite se u radosti, ali i u teškoćama.

Molite se kad god možete i stalno to želite.

Molite se za samopouzdanje, jer znajte da bez toga ne možete biti Božje dijete.

Molite se da Vam se nikada ne oduzme, jer biste onda spoznati koliko ste beznačajni, jer biste tada bili samo materija bez snage.

Ja se molim Ocu svih nas da Vam pomogne, da Vam podršku i da Vam pokloni mudrost, snagu i ljubav.

Da Vam da samopouzdanje, koje Vam je potrebno da biste dosegli dobrotu.

Neka Božji blagoslov počiva na svima vama.

Amen.”

Duboka tišina je slijedila govor i molitvu ove visoke inteligencije.

Zatim je na govorničku platformu stupio jedan drugi duh, u odori druge boje, i prisutnima izgovorio sljedeće riječi:

“Dragi moji, sestre i braćo!

I ja želim da vam kažem koju riječ.

Kada vam sve postane preteško u životu, ovdje u sferama ili na Zemlji, molite se, molite, molite.

Ljubav je najviša, naj najviša i najsvetija i naj najsvetija.

Bog vas blagoslovio za svaku pobjedu koju ste ostvarili nad sobom.

Ali teško je i mnogo puta ćete se naći u nesavladivim slučajevima.

Ali Bog onda kaže: ‘Moraš izvršiti moju volju’ i Vi onda odgovarati ‘Bože moj, ja to ne mogu.’

Ali Bog neumoljivo kaže: ‘Moraš’ i svaki put iznova osjećate Njegovu nepokolebljivu volju.

‘Moraš, dijete moje; to tako mora, Ja to želim tako.’

Onda mislite da Vi to ne možete i hoćete se suprotstaviti do krajnjih granica.

Ali Bog ustrajava i Vi ste konačno spremni i saginjene glavu pred Božjom strogom, ali svetom voljom i Vi ste ostvarili pobjedu nad sobom u tako gorkoj, teškoj i bolnoj borbi, koja Vas je koštala krvi iz srca.

A ipak ste morali.

Tada Bog veoma nježno stavi ruke na savijenu glavu i kaže: ‘Dobro obavljeno, dijete Moje, Ja sam uz tebe.

Za sve vas dolaze ovi teški časovi; nemojte ih zaobilaziti, jer ih ne možete izbjeći.

Suočite se sa čistom borbom i ne pokušavate da je izbjegnete, jer ne vaša volja, nego Božja volja mora biti.

“Amen.”

Svi su bili duboko dirnuti i osjećali su sveti utjecaj ovih riječi, koje su im date u znak podrške i snage.

I Andre je bio duboko dirnut iskrenim, ali ipak tako jednostavnim molitvama, duhovnom podrškom i svime što je mogao vidjeti u sferama.

To je na njega duboko djelovalo i on se duboko u srcu vatreno zahvalio Bogu za ovaj pogled u Viši Svijet.

“Dođi, Andre, sada je vrijeme da krenemo.

“O, Alkare, kako je ovo lijepo, kako je ovdje divno.

Kada bih mogao ostati ovdje, kako bih bio sretan!”

“To će doći kasnije, sine moj; kada dođeš ovdje zauvijek, bit ćeš vječno sretan.

Ova proslava se nastavljaju i još više učenjaka će držati govor, ali mi moramo nazad na Zemlju.

Prije nego što odemo, molim te da sve dobro upamtiš kako bi to mogao ispričati na Zemlji.

Andre pogleda još jednom u sve one koji su bili oko njega i u ljepotu sfera.

“Raststi se od ovoga je za mene jako teško, Alkare.”

“Sve dobro osjeti, dječače,; također i krasni utjecaj ovih sfera moraš sačuvati, jer se neko vrijeme ovdje nećemo vraćati; bar za neko vrijeme sve ovo nećeš više vidjeti.”

Lebdeći, oni odoše prema Zemlji.

Sada imamo još dva sata vremena, koje ćemo iskoristiti da usput porazgovaramo o nekim stvarima.

Sada smo opet na istoj visini kao kada smo bili na putu ovamo, kada smo mogli vidjeti Zemlju, samo sada u suprotnom pravcu.

Jer vidi, sada se ona nalazi iznad nas, kao što na Zemlji vidiš sunce.

Pogledaj u koso na gore.

To je Zemlja.

Andre je opet vidio Zemlju sa njenim mračnim zračenjem.

“Njeni žitelji stalno traže mračne stvari, Andre, i tako zaboravljaju naći svjetlost, koja im treba biti duhovna hrana.

Jedno ne želi blagostanje drugome, koji je zaradio na pošten način.

Čovjek se ne zadovoljava sa pozamašnom dobiti koju ostvari, nego pokušava da nakupi još više na račun svojih sestara i braće, kojima pri tome nanosi mnogo patnje i tuge.

Tako se čovjek vuče kroz život.

Tako živi u mračnom paklu, koji inače ne bi htio vidjeti.

Sada možeš vidjeti razliku između utjecaja koji si vidio u trećoj sferi i onoga koji zrači iz Zemlje.

“Ali na Zemlji se mnogo moli, Alkare.

Zar to nema nikakve vrijednosti, zar to ne pomaže?

Zar ne mogu molitve, koje su upućene Bogu, osvijetliti Zemlju?

“Mnogo se moli, dječače moj, jako mnogo, ali ne u jednostavnosti i poniznosti, jer ljudi stalno mole za sebe.

Njihove molitve do Boga ne dolaze.

Naravno da se moli, ali samo rijetki pošalju molitvu koja je slobodna od samoljubivosti i sopstvenog interesa.

Većina molitvi koje pored nas prolaze - jer molitva se penje pored nas do Boga - su pune pitanja, pune sebičnih misli.

Ljudi ne traže Njega, ljudi traže sebe.

Jedan traži novac, drugi traži mudrost.

Opet neki drugi bi da dobije rat.

I tako to ide dalje.

Čovjek traži mudrost da bi je upotrijebio za zlo, koje se kosi sa Božjim zakonima.

Tako se moli, moj dječače.

Upravo si čuo kako se su nam se visoki duhovi jednostavno obratili i kako su se jednostavno molili.

I mi ćemo se zahvaliti Bogu i pokušati Mu pristupiti sa jednostavnošću.

Ljudi više ne znaju kako voljeti Boga, a njihove molitve ne dolaze iz srca.

Prije nego što se rastanemo, mi ćemo u jednostavnosti poslati Bogu molitvu, onako kako priliči.

Kao što se dijete moli svom ocu.

Dođi, klikni pored mene da se zahvalimo Bogu što nam je poklonio tu sreću da kroz njegovu milost možemo pomoći ljudima na Zemlji.

Zahvaliti ćemo se za podršku i snagu, koju smo dobili u sferama.

Jedan do drugog, rame uz rame, oni su se molili Bogu i Andre je čuo kako Alkarov glas drhti dok je govorio: “Svemogući Oče.

Mnogi dani su prošli, kao da su potonuli u Vječnosti.

Dobro i zlo nam je došlo i mi smo dobili podršku.

Zahvaljujemo Vam, Oče, jer mi smo slabi.

Mi smo slabi jer želimo, a često ne možemo.

Oče, mi smo slabi, jer smo ljudi, ali želimo ka višem, Oče, i u našim srcima ima sveti zov, krik za podrškom, i mi osjećamo kako nas duh steže i vuče nas naviše.

Imajte milosti, Oče, za naše grijehe.

Vi Svemoćni u Ljubavi, vodite nas i osnažiti nas.

Vi nas vodite naprijed, bez mira na našem putu, da bismo tražili i našli.

Zahvaljujemo Vam, Oče, za sve u našem životu, za radost i tugu, za sreću i patnju.

Oče, Vi nama možete naložiti sve, samo nas nemojte napustiti.

Mi znamo da ste Vi nama došli u svemoćnoj Ljubavi.

Mi znamo da ćete nas podržati i oprostiti nam i zato Vam se, Oče, zahvaljujemo.

Mi Vas preklinjemo za milost za naše grijehe i pokušati ćemo Vam se približiti.

Oče, još jedno., oprostite nam naše dugove i naše grijehe.

Skinite sa nas veo zla I dopustite nam da dođemo u Vašu Očinsku kuću.

Zahvaljujemo Vam se.

Amen.”

Kroz plač, Andre pogleda svog vođu.

Osjećaj mu je postao previše snažan.

On je osjetio da je Alkarova molitva bila jednostavna ali veoma iskrena; vise se nije mogao suzdrzati te je pao svom voďi oko vrata, pun sreće i ljubavi prema svom Bogu.

“Slobodno plači, Andre, slobodno plači, dječače.

Moći se dobro isplakati je također ponekad dobro.

Slobodno plači.

To je dokaz da ti je srce puno osjećaja, jer si sageo glavu, jer si od Boga iskreno tražio oproštaj.

To će te ojačati, budi uvjeren.

Tako, je li sada bolje?

Jesi li sada dovoljno snažan da možeš sve podnijeti?”

“Da, Alkare, ali je sve to previše za mene.”

“To jeste, moj dječače.

Ali dođi, treba da idemo.

Ovo je molitva koju sam kao dijete, dok sam živio na Zemlji, upućivalo Bogu i uvijek sam osjećao da, kada bih je izgovarao iz srca, mene bi obavio mir i smirenost.

To me je uvijek jačalo, jer kada čovjek ponizno, bez samoljublja, moli, kada čovjek uzme na rame križ koji nam Bog da da nosimo, onda ćemo naći snagu u molitvi i ona će nas tješiti sve više i više.

Ne gunđanje i ne želite se ako vam nekad postane teško u životu.

Kroz borbu ćete postati mudriji i duhovno ćete rasti, jer kada oko vas ne bi bilo tame, ne biste znali cijeniti svjetlost.

Mogli bismo ovako još satima i satima pričati, ali sada je krajnje vrijeme.

Za vrlo kratko vrijeme su bili u kući Andreovih roditelja.

Tamo je sve još bilo u dubokom snu, a Alkarovi pomagači su jos uvijek bili u njegovoj sobi; oni odmah pohitiše pozdraviti svog brata.

“Jesi li razumio moje poruke, Adonis?”

“Da, brate.”

Andre je sada znao ko je Adonis.

Ovaj ga pogleda sa osmijehom i upita je li sve što je doživio ostavilo utisak na njega.

“Ne znam šta reći.

Premalo je riječi da bi se opisala sva ta ljepota.”

Adonis i njegovi prijatelji su sada otići, nakon što je Alkar rekao da će ih upozoriti za novi posao.

Tada Andre osjeti da je došlo vrijeme za rastanak i tu ga obuze neki osjećaj straha.

Sada je trebalo da se rastane od svog vođe i nije bio u stanju da suzbije suze.

“Tiho, Andre, budi jak, dječače.

Ne rastajemo se zauvijek.

To je samo za kratko vrijeme, a onda ćeš me ponovo vidjeti kao duh duha.

Ja sam stalno pored tebe; uostalom ti mene vidiš i čuješ.

Ovo je kraj tvog prvog putovanja, obavljenog izlaženjem iz svog materijalnog tijela da bi otišao u sfere.

Budi jak; mi ćemo ići na još više putovanja i nadati se da će sva biti uspješna.

Prije nego što se vratiš u svoje tijelo, trebam te prvo osloboditi od mog fluida i moje jake volje, jer kada bih to zaboravio, sutradan bi ti se pojavile čudne pojave.

Kada te ne bih oslobodio mog fluida, on bi prodro u tvoje tijelo, što bi ti jako osjetio, koje bi te ometalo u tvom zemaljskom radu.

To moram, naravno, spriječiti i pobrinuti se da se nakon ovog putovanja možeš mirno probuditi.

Spuštanje u materijalno tijelo će prouzrokovati blaži šok, koje se ne može spriječiti, kako god da sam primijenio svoje mjere predostrožnosti.

Nakon buđenja će ti se sve što si u sferama čuo i vidio polako vratiti u sjećanje.

Andre se sada počeo osjećati strašno umornim.

“Što to znači, Alkare?”

“To znači da sam te oslobodio od svog fluida i svoje jake volje.

Bio si podnešen na sfere, a sada je tvoje duhovno tijelo spremno spustiti se u materijalno tijelo.”

Potom je počeo drhtati; onda je sve nestalo.

“Vidiš, Andre.

Sada sam te demagnetizirao, što sam također uradio prije našeg odlaska.

A sada zbogom!

Ovdje je tvoje odijelo, tvoje materijalno kućište.”

Andre još jednom kleknu da zahvali svom duhovnom prijatelju za sve što mu je poklonjeno.

Odjednom za njega sve postade mračno i on svog vođu više nije vidio.

On opet osjeti da ide naviše, točno kao da ga neko podiže.

Potom je bilo kao da se spušta naniže.

A onda se više ničega nije mogao sjetiti.

Probudio se uz šok, skočio iz kreveta i vidio da je tek sedam sati ujutro.

“O,” pomisli, “onda imam još malo vremena.”

Osjećao je mir u tijelu, a na čelu mu se pojaviše kapljice znoja.

Pomisli kako je čvrsto spavao, jer su mu očni kapci bili teški; također dobi osjecaj kao da ima neku traku oko glave.

Ali ipak uskoro ponovo utonu u duboki san.

Nešto kasnije, majka ga dođe probuditi on odmornog tijela siđe dole.

Cijelo jutro je proteklo mirno.

Ništa nije čuo; sve oko njega je bilo mirno; ali u podne, dok je nešto razmišljao, iznenada ugleda Alkara kako stoji pored njega.

“Andre”, čuo ga je kako govori, “jesi li umoran?

Slušaj, imam ti nešto reći.

Sigurno znaš da si sinoć bio sa mnom u sferama.

Otuda taj osjećaj da ti se oko glave nalazi neka traka, koja će sada uskoro nestati.

Sutra ćeš se opet svega sjetiti.

Onda ćeš se moći bolje koncentrirati i shvatiti ono što smo zajedno doživjeli.

Sada želim nacrtati jedan crtež.

Neki čudni cvjetovi su bili nacrtani, ali kada je crtež bio završen, on se sjeti da je znao od nekud te cvjetove.

Gdje ih je ranije mogao vidjeti?

To se nije mogao sjetiti.

To u svakom slučaju nisu bili cvjetovi sa Zemlje, jer su imali čudan oblik.

To su duhovni cvjetovi, reče mu Alkar.

Imali su prelijepe boje i bili su gotovi za pola sata.

Kako je njegov vođa bio dobar prema njemu!

Sa posebnom namjerom sam te zgrabio i ovo nisam mogao drugačije učiniti nego da te dovedem u trans.

U trenutku dok sam koristio tvoj organizam, ja sam istovremeno vršio utjecaj na tvoje materijalno tijelo; traka oko glave i umor su tada nestali.

Time što sam koristio tvoje tijelo, ja sam te oslobodio od svega što ti je smetalo.

Ovo može uraditi samo neko ko zna kako koristiti više snage i ko je i sam na to podešen.

Ovo je zaštita za koju se možemo zahvaliti Bogu.

Još ovo, Andre: ono što trenutno nosiš u podsvijesti ti je svjesno dato u sferama.

Ja ću ti pomoći da oživiš sjećanje na sve to.”

Alkar ode.

Tako i ovo prođe.

I ne smo da je Andre duhovno bio obogaćen, nego je još dobio i lijepi crtež, koji su napravile duhovne ruke.

Nakon ovoga je prošlo kratko vrijeme, tijekom kojeg se njegovo medijstvo brzo razvilo.

I njegovo vidovnjaštvo je veoma uznapredovalo, a pogotovo je napravio velike pomake u viđenju i predosjećanju bolesti.

Materijalne stvari su postale sporedna stvar za njega, iz svega je izvlačio samo duhovne istine.

Alkar je htio da mu i njegov psihometrijski dar pomogne pri predosjećanju i utvrđivanju bolesti i njihovom liječenju.

Rezultati su bili sjajni.

Dolazili su mu mnogi, kojima je on svojim medijskim darom znao činjenicama pokazati kako bi za čovječanstvo bilo dobro kada bi se usvojile stvarne moći, odnosno kada bi to učinili oni koji taj dar posjeduju, kakav bi to mnogima bio blagoslov i oslonac.